Razvoj i primena imunoterapije, samostalno ili u kombinaciji sa tradicionalnim oblicima lečenja, značajno je promenila tok nesitnoćelijskog karcinoma pluća i donela brojne benefite za pacijente.1,2,3 Uočljiv pomak u ishodima terapije i povećanje stope preživljavanja su njeni najznačaniji doprinosi onkološkoj kliničkoj praksi.1,2
Zahvaljujući iskustvima iz realne kliničke prakse, naučna i stručna zajednica danas postavlja pitanje kontinuirane primene imunoterapije, posebno kod pacijenata kod kojih nije uočena progresija bolesti u dužem vremenskom periodu ili postoji pozitivni odgovor na terapiju, čak i nakon prekida primene.1,3-7
Prema aktuelnim globalnim smernicama za terapiju nesitnoćelijskog karcinoma pluća, imunoterapiju treba primenjivati najduže 2 godine kod pacijenata sa metastatskom bolešću kada postoji odgovor na terapiju.8 Nakon 2 godine, potrebno je doneti odluku da li se terapija nastavlja ili prekida, u skladu sa procenom koristi i rizika za pacijenta. Terapiju treba, bez odlaganja, prekinuti u slučaju progresije bolesti ili pojave neprihvatljive toksičnosti, i pre isteka 2 godine.8
U kliničkoj praksi, kod nekih pacijenata, je uočen dugotrajni odgovor na terapiju i nakon njenog prekida, što može da ukazuje na to da remisija bolesti potencijalno može biti postignuta i sa kraćom primenom imunoterapije u odnosu na period iz aktuelnih smernica.1
To je jedan od razloga zašto se lekari sve češće u praksi susreću sa dilemom da li imunoterapiju treba nastaviti u skladu sa dosadašnjim preporukama, čak i kada ne postoji progresija bolesti u dužem periodu ili je prekinuti, i tako poštedeti pacijenta neželjenih efekata, sa jedne strane, a sa druge, preuzeti rizik za eventualni povratak ili progresiju bolesti.1
Dodatno, imunoterapija ne pokazuje jednaku efikasnost kod svih pacijenata niti je, pomoću biomarkera koji se trenutno koriste u praksi, moguće proceniti odgovor pacijenta na terapiju i vreme kada je moguće bezbedno redukovati ili, u potpunosti prekinuti njenu primenu.1
Mnoge aktuelne studije procenjuju mogućnost prekida primene imunoterapije nakon 12 meseci ukoliko nema progresije bolesti, dok pojedine istražuju efekte prekida terapije i pre ovog roka i bez unapred definisanog minimuma trajanja terapije.1,4,5,6 Čak i kod onih pacijenata kod kojih se terapija prekine pre nego što se postigne dugotrajni klinički odgovor, pretpostavka je, da se naknadno može uspešno nastaviti sa terapijom.1
Pitanje optimalne dužine primene imunoterapije kod pacijenata sa nesitnoćelijskim karcinomom pluća, nije samo od značaja sa aspekta unapređenja kvaliteta života ovih pacijenata i najboljih ishoda lečenja, već i sa aspekta dugoročne održivosti zdravstvenih sistema i troškova onkološke zdravstvene zaštite.1,7 Visoki troškovi inovativnih oblika terapije su važan faktor koji dominantno utiče na dostupnost ovakvih lekova za onkološke pacijente.
Optimizacija primene imunoterapije bi značajno smanjila troškove za zdravstvene sisteme, usled smanjenja doze i frekvence primene leka, skraćenja ukupnog trajanja terapije ili promene terapije u slučaju izraženih neželjenih efekata.1,7
Budućim istraživanjima treba utvrditi koji biomarkeri i klinički pokazatelji mogu efikasno da se koriste za procenu pacijenata koji mogu imati benefit od prekida imunoterapije i kada je najbolje vreme za to.1,7 Takođe, potrebno je kreirati algoritme koji će podržati donošenje ovakvih odluka u praksi.1
Doc. dr sci. med. Milica Kontić Jovanović, Klinika za pulmologiju, UKC Srbije