Karcinom dojke predstavlja najčešće dijagnostikovanu malignu bolest kod žena i drugi najčešći uzrok smrtnosti od karcinoma u ženskoj populaciji. Iako značajna većina žena pri postavljanju dijagnoze karcinoma dojke nema makroskopsku metastatsku bolest, veliki udeo pacijentkinja ima nedetektabilne mikrometastaze. Identifikacija pacijentkinja sa rezidualnom mikrometastatskom bolešću ili sa minimalnom rezidualnom bolešću nakon hirurškog lečenja i sistemske adjuvantne terapije omogućuje dodatni razvoj studija adjuvantne terapije u cilju prevencije rekurentne bolesti sa fokusom na pacijentkinje sa najvišim rizikom za relaps.
U lečenju karcinoma dojke željeni ishod predstavlja povećanje verovatnoće izlečenja, što podrazumeva preveniranje relapsa bolesti, te je stoga bitno pacijentkinje lečiti najefikasnijom dostupnom terapijom. Iako generalno stopa izlečenja žena sa karcinomom dojke raste, bolest je izlečiva samo u slučaju ranog karcinoma dojke, što dodatno naglašava značaj ranog otkrivanja bolesti. Međutim, uprkos savremenoj i ciljanoj terapiji, pokazano je da će tokom perioda praćenja od 10 godina jedna od četiri pacijentkinje inicijalno dijagnostikovane sa HER2+ ranim karcinomom dojke doživeti relaps bolest, kao i da je metastatska HER2+ bolest kod 51% pacijentkinja posledica relapsa ranog HER2+ karcinoma dojke.
Kao faktori koji su povezani sa lošijim ukupnim preživljavanjem i preživljavanjem bez progresije navode se: uzrast ispod 35 godina pri postavljanju dijagnoze, veličina tumora preko 2cm, zahvaćenost aksilarnih limfnih čvorova, maligna involviranost limfatika, PCNA (proliferation cell nuclear antigen) status, hormon receptor negativnost, manji broj ciklusa adjuvantne hemioterapije. Pri tome su zahvaćenost aksilarnih limfnih čvorova, zahvaćenost limfatika PCNA status i broj ciklusa hemioterapije prepoznati kao nezavisni prediktori petogodišnjeg preživljavanja bez progresije, kao i ukupnog preživljavanja. Studije su pokazale i da pacijentkinje sa masivnijim tumorskim masama češće dobijaju udaljene metastaze.
Lokalne metastaze u limfnim čvorovima predstavljaju najbitniji prognostički faktor kod pacijentkinja sa operabilnim karcinomom dojke, a broj pozitivnih limfnih čvorova direktno korelira sa relapsiranjem i metastaziranjem bolesti. Meta-analiza Zhanga i saradnika iz 2017. godine pokazala je da je uz zahvaćenost limfnih sudova i gustina limfnih sudova negativan prognostički faktor u ranom karcinomu dojke. U poređenju sa gustinom limfnih sudova, limfovasuklarna invazija imala je manji uticaj na preživljavanje (HR 2,02 za preživljavanje bez progresije i 2,88 za ukupno preživljavanje u poređenju sa HR 1,81 za preživljavanje bez progresije i 1,64 za ukupno preživljavanje).
Studija Kamerona i saradnika iz 2017. godine koja je uključila 5102 žene sa HER2+ ranim karcinom dojke pokazala je da nezavisno od ekspresije HER2 onkogena i lečenja HER2 ciljanom terapijom, hormon-receptor status predstavlja značajnu determinantu ishoda lečenja, sa više relapsa bolesti i smrtnih ishoda kod žena sa hormon-receptor negativnošću nakon jedanaestogodišnjeg praćenja. Ova studija je pokazala i različitu vremensku distribuciju relapsa, sa inicijalno boljim preživljavanjem bez progresije kod pacijentkinja sa hormon-receptor negativnošću.
Kada je primena neoadjuvantne terapije u pitanju, visokorizičnim pacijentiknjama i stoga kandidatkinjama za primenu neoadjuvantne terapije smatraju se pacijentkinje kod kojih su karcinomi svrstani u stadijum II i III, odnosno ukoliko je veličina tumora preko 2cm i ukoliko su zahvaćeni limfni čvorovi.
Imajući u vidu da medijana gubitka godina života po pacijentkinji oboleloj od rekurentnog karcinoma dojke iznosi 2 decenije, kao i da rekurenta bolest vodi u značajan gubitak produktivnosti usled smrtnosti, rekurentni karcinom dojke predstavlja bitan izazov u lečenju maligniteta. Prostor za napredak u lečenju postoji, a u težnji da izlečenje kao željeni ishod bude moguće za što više pacijentkinja, svaku pacijentkinju treba lečiti najboljom mogućom terapijom.
Reference:
Cameron D, Piccart-Gebhart MJ, Gelber RD, Procter M, Goldhirsch A, de Azambuja E, et al. 11 years’ follow-up of trastuzumab after adjuvant chemotherapy in HER2-positive early breast cancer: final analysis of the HERceptin Adjuvant (HERA) trial. Lancet. 2017;389:1195–1205.
Georgoulias V, Bozionelou V, Agelaki S, Perraki M, Apostolaki S, Kallergi G, et al. Trastuzumab decreases the incidence of clinical relapses in patients with early breast cancer presenting chemotherapy-resistant CK-19mRNA-positive circulating tumor cells: results of a randomized phase II study. Ann Oncol. 2012;23: 1744–1750.
Liu AN, Sun P, Liu JN, Ma JB, Qu HJ, Zhu H, Yu CY, Zhang LM. Clinicopathologic characteristics and prognostic factors in patients with operable HER-2 overexpressing breast cancer. Asian Pac J Cancer Prev. 2012;13:1197–1201.
Zhang S, Yi S, Zhang D, et al. Intratumoral and peritumoral lymphatic vessel density both correlate with lymph node metastasis in breast cancer. Sci Rep. 2017;7:40364.
Kwan ML, Kushi LH, Weltzien E, Maring B, Kutner SE, Fulton RS, Lee MM, Ambrosone CB, Caan BJ. Epidemiology of breast cancer subtypes in two prospective cohort studies of breast cancer survivors. Breast Cancer Res. 2009;11(3):R31.
Neven P, Van Calster B, Van den Bempt I, Van Huffel S, Van Belle V, Hendrickx W, et al. Age interacts with the expression of steroid and HER-2 receptors in operable invasive breast cancer. Breast Cancer Res Treat. 2008 Jul;110(1):153-9.