Skip to main content
Hematologija
Priprema bolesnika sa B-ćelijskim limfomima za terapiju bispecifičnim antitelima

Bispecifična antitela (CD20xCD3) donela su revolucionarni pomak u terapiji relapsnog ili refraktarnog difuznog B-krupnoćelijskog i folikularnog limfoma. Ipak, aktivacija T-ćelija i potonja liza malignih B-ćelija nose visok rizik od nastanka sindroma oslobađanja citokina (CRS). Ključ uspešnog ishoda lečenja ne leži samo u samoj terapiji, već u pedantnoj i složenoj pripremi organizma bolesnika pre prve doze. Razumevanje i striktna primena preventivnih protokola predstavljaju imperativ za svakog kliničara u cilju minimizacije toksičnosti.

 

Protokol postepenog doziranja i premedikacija

Strategija "step-up" doziranja (postepenog uvođenja doze) predstavlja bazični mehanizam kontrole imunskog odgovora. Prva, inicijalna doza je minimalna, nakon čega sledi postepeni prelazak na srednju i potom punu terapijsku dozu. Primena ciljanih antitela radi deplecije perifernih B-ćelija pre davanja T-ćelijskih bispecifičnih antitela može smanjiti rizik od nastanka CRS-a. Profilaktičku primenu kortikosteroida, paracetamola i difenhidramina treba sprovoditi u skladu sa sažetkom karakteristika leka za određeno bispecifično antitelo. Deksametazon se uglavnom preferira na osnovu zapažanja koja ukazuju na nižu incidenciju CRS-a u poređenju sa drugim kortikosteroidima.

 

Profilaksa infekcija i sistemska podrška

Duboka i dugotrajna deplecija B-ćelija bolesnika čini izuzetno osetljivim na oportunističke patogene. Priprema bolesnika stoga obuhvata i konsultaciju sa infektolozima i razmatranje uvođenja preventivne terapije za citomegalovirus infekciju, herpes, kao i pneumoniju izazvanu Pneumocystis jirovecii. Takođe, bolesnici sa umerenim do visokim rizikom od razvoja sindroma lize tumora (bulky disease ili nivo laktat dehidrogenaze povećan 2 i više puta od gornje granice normalnih vrednosti) zahtevaju intravensku i/ili peroralnu hidrataciju i uvođenje lekova protiv hiperurikemije.

 

Klinička praksa u Srbiji 

U našoj kliničkoj praksi, primena bispecifičnih antitela zahteva i strogo poštovanje bezbednosnih uslova u hematološkim centrima u Srbiji. Pre početka prvog ciklusa, obavezno je obezbediti neposrednu dostupnost najmanje jedne doze tocilizumaba na odeljenju, sa osiguranim pristupom drugoj dozi u roku od osam sati. Iako se terapijski protokoli usklađuju sa najnovijim evropskim smernicama, obezbeđivanje logističke i suportivne potpore ostaje primarni zadatak naših kliničara.

 

Zaključne preporuke

Priprema organizma za terapiju bispecifičnim antitelima zahteva sveobuhvatan, multidisciplinarni pristup koji spaja imunološku depleciju, postepeno doziranje i agresivnu suportivnu zaštitu. Dosledno sprovođenje profilakse deksametazonom i kontrolisani prelazak na pune doze omogućavaju bezbedno lečenje i smanjuju potrebu za dugotrajnim hospitalizacijama. Pravovremenim zbrinjavanjem prvih znakova CRS-a ova inovativna terapija može se uspešno i bezbedno sprovesti u svakodnevnoj praksi.

 

 

Literatura

1. Crombie JL, et al. Consensus recommendations on the management of toxicity associated with CD3×CD20 bispecific antibody therapy. Blood. 2024 Apr 18;143(16):1565-1575

2. Falchi L, et al. Dexamethasone is associated with reduced frequency and intensity of cytokine release syndrome compared with alternative corticosteroid regimens as premedication for glofitamab in patients with relapsed/refractory large B-cell lymphoma. Haematologica. 2025 Jan;110(1):154-162.

3. Lee DW, et al. ASTCT Consensus Grading for Cytokine Release Syndrome and Immune Effector Cell-Associated Neurotoxicity Syndrome. Biol Blood Marrow Transplant. 2019 Apr;25(4):625-638.

4. Radtke KK, et al. Clinical Pharmacology of Cytokine Release Syndrome with T-Cell-Engaging Bispecific Antibodies: Current Insights and Drug Development Strategies. Clin Cancer Res. 2025 Jan 17;31(2):245-257

5. Durani U, Hogan WJ. Emergencies in haematology: tumour lysis syndrome. Br J Haematol. 2020 Feb;188(4):494-500

 

M-RS-00004844

 

Da li ste sigurni?